Pogled na jednu izložbu iz bara s druge strane ulice
Čitajući o putovanjima uvijek možemo naći ulice i ponegdje kvartove, čak i cijele gradove (Olinda u Pernambucu) zabilježene kao mjesta gdje se skupljaju intelektualci, boemi i umjetnici. Svuda isto piše, samo te fantome ponegdje poslože u obrnutom nizu: umjetnici, boemi i intelektualci.
U Lonely Planetu, pišući o kvartu Santa Teresa u Rio de Janeiru gdje sada žive djeca generacije 68., pridodali su još i glazbenike, a propustili naglasiti po meni neizostavnu limenu glazbu, koju svojom jezovitom škripom proizvodi bondinho, starovjeki tramvaj kojeg bi trebalo preseliti u Škotske Higlandse ili u Zagorje da radi turističke ture po dvorcima u kojima nitko ne živi osim pomalo već zahrđalih duhova....
Corto Maltese se prvi puta svijetu predstavio u mitskoj „Baladi o slanom moru,“ grafičkom romanu od 164 table, ovdje podijeljenom u tri albuma, smještenom na zaboravljeni otok Escondida na Tihom oceanu, na približno 169° zapadne dužine i 19° južne širine, kada je Europa uz riku topova već utonula u plamenu zoru Prvog svjetskog rata, puneći rovove „živom silom“ raznih naroda, ljudima koji će u blatu tih rovova masovno zaglaviti u živom pijesku političkog bezumlja. Ali, na Escondidi, otoku neubilježenom u pomorske karte, skupila se među maorskim domorocima živopisna ekipa otpadnika od društva, šaka okorjelih pustolova i gusara predvođenih...
