“Možemo pretpostaviti da će jednog dana, na običan papir, dodirom umjetnika biti prenesene stotine slika u kojima će grafizam i boje opjevati mnoštvo pustolovina, poput onih koje sam slučajno čuo u lukama Perua, Brazila, Antila ili Središnje Amerike, u ekvatorijalnim vodama ili ovdje u Oceaniji…” (pismo Paula Gauguina Georgesu-Danielu de Monfriedu, napisano u Gauguinovoj kući u okrugu Maaeia, u ožujku 1892., kojim pustolovni slikar u 20. stoljeće proročki uvodi strip ili grafički roman.)
Nisam se mogao odlučiti koja od dvije biografija je zanimljivija za čitanje, Corta Maltesea, koji je proglašen strip junakom stoljeća, ili ona talijanskog crtača i pisca Huga Pratta, njegova tvorca i odanog suputnika u pustolovinama, zato preporučam obje vrijedne knjige: „Corto Maltese, Sjećanja,“ Bookglobe, 2007., i Hugo Pratt, „Želja da se bude beskoristan, sjećanja, razgovori s Dominiquem Petitfauxom,“ Službeni glasnik, 2011.
HUGO PRATT (1927. – 1995.)
„Zapjevaj pjesmu godišnjih doba! Nađi tračak svjetla u svima! Ljeto ima cvijeće, topli oganj ima zima!“ (Robert Louis Stevenson, Dječji vrt stihova)
Hugo Pratt se kao rijetko tko mogao pohvaliti svojim engleskim, francuskim, židovskim, španjolskim i turskim precima i tečnim poznavanjem sedam jezika. Djetinjstvo je proveo...
Zvoni li vam odnekud ova rečenica: „Rukopisi ne gore!“ Vodi nas u Moskvu tridesetih godina prošlog stoljeća, u doba Staljina. Ako bi tri puta zakasnili na posao, nije vam ginulo tri godine Gulaga. Za šalu na račun nekog službenika Komunističke partije, završili bi u Sibiru s dvadeset i pet godina zatvora oko vrata. Deset godina za sitnu krađu nekoliko krumpira s polja. Jedna je žena tijekom masovne gladi 1932. i 1933. ukrala kilu i pol žita kako bi nahranila četvero djece. Nakon više od deset godina zatvora, puštena je na slobodu koju je smjela uživati isključivo u izgnanstvu nedaleko logora smještenog sjeverno od Arktičkog kruga, a kada se nakon Staljinove smrti vratila kući više nije mogla pronaći svoju djecu. Redovito su se, kao privid demokracije, održavali izbori, ali uvijek samo s jednim ponuđenim kandidatom na listi. Jedan pčelar je iz protesta protiv tog apsurdnog rituala na listić napisao riječ “KOMEDIJA” i ubacio ga u izbornu kutiju, što mu je donijelo, pogodite, osam godina zatvora. (more…)
Rođen 1802. u Besanconu, Victor Hugo je odrastao u vrijeme carstva Napoleona Bonapartea. Njegov je otac bio general u Napoleonovoj vojsci. Za razliku od majke, koja je bila rojalist, i koja je dijete odgojila u katoličkoj vjeri, otac je gajio republikanske simpatije. Mladi Hugo je pratio oca širom Europe tokom Napoleonovih kampanja, no većinu je vremena proveo s majkom u Parizu. Nakon završenog školovanja 1822. oženio je svoju dječačku ljubav, Adele Foucher. Te iste godine objavio je prvu knjigu pjesama i započeo dugu i plodnu književnu karijeru. Njegova su se politička uvjerenja mijenjala s vremenom kako bi se koja Francuska vlast uspinjala ili pala, no njegova vjera u ljudska prava ostala je nepromjenjiva. Politički je djelovao većinom u borbi protiv siromaštva i društvene nepravde. Razočaran monarhizmom, sudjelovao je u revoluciji 1848., a iskustva stečena u borbama na barikadama poslužila su u romanu “Jadnici.” Kada je Louis Napoleon državnim udarom...
U siječnju 2008. u Meksiku su se pojavile tri kutije sa 127 rola negativa i fotografija iz Španjolskog građanskog rata koje su pripadale Robertu Capi, Gerdi Taro i Davidu Seymouru „Chimu.“ Više od tri tisuće neobjavljenih snimaka troje najznačajnijih fotografa Španjolskog građanskog rata. Gotovo su sve novine zabilježile to, bez dvojbe, najvažnije otkriće u povijesti fotografskog novinarstva, za koje je zaslužna filmašica Trisha Ziff koja je preko potomaka jednog meksičkog generala pronašla kutije koje su prešle dug i zagonetan put od prvih linija Španjolskog građanskog rata, kroz Pariz u listopadu 1939., kada je Capa ostavio stvari prijatelju na čuvanje i u zoru Hitlerovog napada na Francusku otputovao za SAD, pa su se negativi pod nepoznatim okolnostima našli u Maroku i poslije u Meksiku.
