Nadine Gordimer, Priča moga sina

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Nadine Gordimer, Priča moga sina

23/08/2014 Ogledi / Book Reviews 0
Nadine Gordimer at home in South Africa in 1981.

Nadine Gordimer (1923 – 2014)

Nadine Gordimer, južnoafrička književnica i politička aktivistica, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1991. godine, preminula je 13. srpnja u 91. godini života u svojoj kući u Johannesburgu.

Rođena je u Južnoj Africi ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća, u Springsu, rudarskom mjestu blizu Johannesburga, u društvu duboko podijeljenom i prožetom zločinom rasne segregacije. Majka ju je poslije škole držala podalje od ulice tako da je kratila osamu pisanjem i u dobi od petnaest godina objavila prvu priču u časopisu. Pisala je sve do smrti prošlog mjeseca. Iza sebe je ostavila 15 romana, dvadesetak zbirki kratkih priča, nekoliko zbirki eseja.
“Ja nisam politička osoba,” rekla je: “pretpostavljam da moje pisanje ne bi reflektiralo politiku da sam živjela negdje drugdje.”
U svom je pisanju istraživala zašto smo svi mi ovdje. “Pisci sami po sebi ne analiziraju što rade,” rekla je, “bilo bi to kao da gledaš ispod sebe dok hodaš po žici iznad klanca.”
U govoru povodom dodijeljene joj Nobelove nagrade naglasila je kako su ljudi od samih početaka tražili načina objasniti osnovne fenomene poput prokreacije, smrti, godišnjih doba, zemlju, more, vjetar i zvijezde, obilje i propast. Drevni pripovjedači usmenom su predajom uobličili te zagonetke u priču koristeći elemente svakodnevnog života.
Nelson Mandela and Nadine Gordimer Sing AnthemPisce poput Gordimer znala je pogoditi zabrana objavljivanja i svijest o tome da im knjige godinama ostaju nepročitane u njihovim zemljama ali su svejedno i dalje pisali, suočeni s paradoksom da ponekad moraju riskirati osudu za izdaju od strane države, ali i napade od strane oslobodilačkih snaga zbog nedostatka slijepe predanosti.
Jedan od najjačih književnih glasova protiv politike rasne segregacije koja je u Južnoafričkoj Republici bila na vlasti od sve do devedesetih godina prošlog stoljeća, Nadine Gordimer je bila i potpredsjednica Međunarodnog PEN-a, svjetskog udruženja pisaca okupljenih u obranu slobode izričaja i promicanje književnosti, čiji je bila jedan od najistaknutijih članova unoseći kreativnost, etiku i neophodnu odlučnost nasuprot prijetnji rasizma i autoritarizma, a tako i svake represije koja rezultira progonom, zabranom objavljivanja i zatvaranjem pisaca bilo gdje u svijetu.
Per Wästberg, njen dugogodišnji blizak prijatelj i bivši predsjednik Međunarodnog PEN-a napisao je:
Literary Winner“Djelo Nadine Gordimer izraslo je u dubinsku psihološku i društvenu kroniku pola stoljeća u Južnoj Africi. Ona je bila istovremeno i njen arhivist i svjetioničar. Ponad njenih prikupljenih iskustava svjetlost nadire, iluminirajući dijelove koji bi inače bili zagubljeni u tami, pomažući nam u navigaciji prema Južnoj Africi koja, daleko od toga da bi bila geografski ili politički odsječena, izbija kao univerzalni krajolik koji može nositi i sasvim različito ime.”
Njene su knjige bile često zabranjivanje, između ostalog i zato što nije radila granicu između etike svakodnevnog življenja i književne estetike, pa je tako Priča mog sina roman i o obiteljskom i političkom konfliktu, koji se pita koliko cijenu moramo platiti za ljubav prema drugome, za integritet ili slobodu, u vrijeme kada čak ni najintimnija područja tijela i duše, prijateljstva, seksa i ljubavi, nisu mogle izbjeći rigidnu kontrolu državnog aparata.
apartheidJužna je to Afrika u vrijeme aparthejda, najbrutalnijeg i najnečovječnijeg razdoblja u povijesti te zemlje, a crni se učitelj i disident nađe u aferi s bijelom ženom. Neuobičajen slučaj bračne nevjere ima posljedice za obitelj kroz niz kontradiktornih, uzajamno destruktivnih elemenata, sežući i do terora represivnog režima.
“Ispripovijedan iz perspektive dječaka koji odrasta, roman Priča mog sina je vrstan uvod u autoričine priče od kojih svaka uspijeva iznenaditi odabirom osobitoga kuta motrenja neke pojedinačne ljudske situacije što je čitatelj potom dopisuje uzdižući je do općih značenja,” navodi nakladnik.
Prvo izdanje na hrvatskom iz djela velike južnoafričke književnice, roman Priča mog sina i zbirku priča Vojnikov zagrljaj, prevele su Nada i Maja Šoljan, uredila Sibila Petlevski koja je napisala i esej: Nadine Gordimer – stvaranje vlastitog poretka, a objavila Školska knjiga 1994.

Jean Giraud Moebius 1938 - 2012.

EDENA – Jean Giraud Moebius 1938 – 2012.

NOVI STRIPOVI: Moebius, Rajske godine, Fibra, 2014.
Na 532 stranica u velikom formatu, punom koloru i tvrdom uvezu, ovo maestralno djelo velikog strip autora Jeana Girauda-Moebiusa (1938. – 2012.) sastoji se prvenstveno od ciklusa o planetu Edeni, šestoknjižja na kojem je Moebius radio zadnjih petnaestak godina dvadesetoga stoljeća, i to, kako navodi nakladnik, kradući slobodne mjesece između međunarodnih medijskih projekata i doživotne robije koju je za njega predstavljao rad na Poručniku Blueberryju. Edena je Moebiusovo dvojako čišćenje: ono grafičko očito je i zavodljivo na prvi pogled, no tek je vanjski izraz autorove instinktivne potrage za misaonom i duhovnom čistoćom, za mirom stvaranja.
prethodno objavljeno u časopisu Playboy