Consuelo de Saint-Exupéry, Memoari ruže

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Consuelo de Saint-Exupéry, Memoari ruže

26/08/2014 Ogledi / Book Reviews 0

„Ono što pustinju čini lijepom je to što ona negdje skriva zdenac,“ napisao je Saint-Exupéry u Malom princu.


635604-gfMemoare Ruže, knjigu u francuskom izvorniku objavljenu 2000. u Parizu kao Mémoires de la rose, u Zagrebu je 2005 godine objavio Profil International. Sjećanja Consuelo de Saint- Exupéry, udovice Antoinea de Saint- Exupéryja, imaju i podnaslov: „ljubavna priča autora Malog princa.“
Jer, iako je objavio više izuzetnih knjiga, poput Vjetar, pijesak i zvijezde, Južna pošta, Noćni let, Zemlja ljudi, po Malom princu je Saint – Exupéry ostao prepoznatljiv ljudima svih zemalja i uzrasta. Ilustrirana bajka o dječaku iz dalekog svijeta i pilotu koji se srušio u pustinji, pjesnička priča o ljubavi, prijateljstvu i samoći, jedna je od najčitanijih knjiga svih vremena, prevedena na 150 jezika i objavljena u stotinama milijuna primjeraka. Dječakova ruža posvećena je upravo ljubavi njegovog života, južnoameričkoj književnici, slikarici i kiparici rođenoj kao Consuelo Suncín Sandoval Zeceña, u El Salvadoru, 1901 godine. Consuelo je bila mali Salvadorski vulkan, napisao je kolumbijski pisac Arciniegas, čiji su plamenovi zažarili krovove Pariza između dva svjetska rata. Tako je i njezin brak s Antoineom bio buran i nepredvidiv, no iako je veza često pucala, većinom zbog njegove nevjere, nemara i čestih odlazaka u nove letačke pustolovine, ljubav je ostala čvrsta. Consuelo je svoj rukopis, nastao nakon smrti njenog muža, zapečatila u sanduk, zajedno s pismima, fotografijama, akvarelima i nacrtima za Malog princa. Dvadeseta godišnjica Consueline smrti i stota godišnjica rođenja njenog supruga, ponukale su nasljednike Consuelo de Saint-Exupéry da javnosti otvore zapečaćene privatne sanduke. Objava rukopisa zaboravljenog više od pedeset godina izazvala je pravu senzaciju u Francuskoj zato što iz samog izvora, nepristupačnog drugim biografima, daje dragocjeno svjetlo na život legendarnog pisca i avijatičara.
saint-exupery-le-dernier-vol„Ono što pustinju čini lijepom je to što ona negdje skriva zdenac,“ napisao je Saint-Exupéry u Malom princu. Upoznali su se u Buenos Airesu 1931. Pozvao ju je na let avionom i potom joj napisao pismo od četrdeset stranica. Uskoro su se vjenčali. Nije bio poput drugih ljudi, napisala je u Memoarima ruže, nego poput djeteta ili anđela koji je pao s neba. Letio je za Južnu poštu, kompaniju Aeroposta Argentina. Dostavljao je poštu daleko preko Anda, borio se s olujama i nenadanim promjenama vremena. Do tada je već u Africi preživio padove aviona i nakupio se ozbiljnih ozljeda. Consuelo ga je cijelo vrijeme vjerno pratila od Argentine do Francuske i konačno, Amerike.
Rat nije pustolovina. To je bolest, poput tifusa, pisao je Saint-Ex. Ipak, kada je njegova zemlja napadnuta od Hitlerovih snaga javio se u ratne pilote. Za nekoliko smjelih letova koje je poduzeo bio je nagrađen odličjem Croix de Guerre. Nakon kapitulacije Antoine i Consuelo izbjegli su u SAD. U ožujku 1943. od američkih je vlasti konačno ishodio odobrenje koje mu zbog njegovih godina i ozljeda isprva nisu htjeli dati. Podmornicom je prebačen do Alžira gdje se priključio obnovljenim Francuskim zračnim snagama. Oprostili su se na doku ravne i sive vode Hudsona ispod kojih je izronila podmornica koje će ga zauvijek odvesti. „Znala sam da ćete otputovati,“ pripovijeda Consuelo u knjizi: „bilo vam je stalo do toga da uronite, željeli ste uroniti u rijeku metaka i mitraljeskih rafala.“ Slijedeće je godine u Savezničkoj misiji, na izvidničkom letu, nestao nad okupiranom Francuskom. 1946. Consuelo se brodom preko Atlantika, ne odvajajući se od kovčega njihovih uspomena, vratila živjeti u Pariz, gdje će ostvariti zapaženu slikarsku i kiparsku karijeru. „Ti požutjeli papiri vjerni su svjedoci izgubljene sreće čije sam milosti i povlastica svakim danom sve svjesnija,“ rekla je.
2009-07-31_afficheNjegova je sudbina ostala nerazjašnjena sve do kraja stoljeća.
U selu Biot u Alpama iznad Nice njegov posljednji let pratio je jedan dječak, koji je 31. srpnja 1944. na zvuk daleke protuavionske artiljerije zapisao u Pestalozzi bilježnicu švicarskih školaraca: “Lijepi sunčani dan bez oblaka. Avion kojeg sam primijetio kao bijeli trag na daljini od 3800 metara, proletio je oko podneva punom brzinom prema moru u visini malo iznad naših krovova. Bio je to sasvim srebrni avion, a pilotu, obučenom u crni pilotski kombinezon, moglo se u nekoliko sekundi vidjeti i lice. Krila aviona bila su oslikana američkim i francuskim oznakama. Moja je majka isto izišla na balkon i pomislili smo: kakav lijepi Američki avion, ali zašto Francuska zastava?”
Tek nakon 60 godina, 2004., Saint-Exupéryjev avion, Lockheed Lightning P-38, nađen je u moru ispred Marseillesa.
Prethodno objavljeno u časopisu Playboy