Bruce Chatwin, U Patagoniji

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Bruce Chatwin, U Patagoniji

26/08/2014 Ogledi / Book Reviews 0

„povijest Buenos Airesa ispisana je u telefonskom imeniku grada. Pompey Romanov, Emilio Rommel, Crespina D. Z. de Rose, Ladislao Radziwil i Elizabeta Marta Callman de Rotschild – pet imena uzetih nasumce među onima koja počinju slovom R – pripovijedali su priču o egzilu, napetosti i nespokoju skrivenom iza čipkastih zavjesa.“

Mikro povijest Patagonije, ali i Južne Amerike u minijaturi ¬¬– a Južna Amerika nekako sublimira povijest Europe na jedan svježi i prije svega autentični način – knjiga U Patagoniji Brucea Chatwina, nije samo briljantni putopis nastao u drugoj polovici XX-og stoljeća – kao knjiga o putovanjima u rangu je s najboljom literaturom Henryja Jamesa, Rose Macaulay, Sybille Bedford i Paula Therouxa – već je i zavjet svim pustolovima svijeta ispisan rukom jednog melankoličnog, ali vraški upornog nomada, koji prehodavajući zabačena prostranstva izvlači korijene našeg postanka i u prirodi nalazi potvrdu kako je svaki čovjek putnik po instinktu, iako to potiskuje zbog ekonomskih ili političkih stega.
Knjiga U Patagoniji postala je instant hit čim je napisana 1977, a godinu kasnije donijela je autoru nagradu Britanskog društva pisaca, i odmah zatim, nagradu Američke akademije umjetnosti i književnosti: „Chatwin nesumnjivo zna zavrtjeti priču, on je minijaturist koji spakira koloplet začudnih priča, bizarnih karaktera i nezaboravnih scena u devedeset i sedam povezanih poglavlja ove knjige, a mnoga od njih nisu duža od jedne stranice. On piše stilom koji je izmjenično ozbiljan i duhovit, ali uvijek precizan i šarolik. Talent za istovremeno pisanje o društvu i prirodi, široka erudicija i njegovo pronicljivo oko čine ovu knjigu impresivnim i ugodnim štivom za čitanje,“ pisao je New York Times 1978.

Kada Bruce Chatwin fragmentarno oživljava i mapira suvremene, povijesne i izmišljene prolaznike tom zemljom čudesnih disproporcija – od vulkanskog tla do ravni pepeljasto sivog raslinja žutih cvjetova, od ključalih gejzira i nebrojenih jezera ultramarina do snjegova Anda i pašnjaka visoke trave neomeđenih sve do Pacifika, od Indijanskih naselja do kolonija doeseljenika sa starog kontinenta, od mladih Gauchosa, priučenih znanstvenika i istraživača, farmera vizionara do baka i djedova nositelja obitelji otvrdnulih nemilosrdnim vjetrom i višestrukim suncima koji duboko u sebi nose tajnu preživljavanja u tom sudaru svjetova na, po Henriku pomorcu i Blaiseu Cendrarsu, otvorenom kraju zemljine kugle – u spisateljskoj vještini on je svojevrsni sljedbenik Melvillea, Conrada, Londona i Hemingwaya, ali malo iskošen i nekako izgubljen u prostoru, kao lik iz Gauguinovog mističnog duguljastog ulja na platnu nastalog na Tahitiju na jutenoj vreći od krumpira, a koje se trenutno nalazi u Nacionalnoj galeriji u Berlinu, pod naslovom Tko smo? Odakle dolazimo? Kuda idemo?

To su se pitali i “Bandidos Yanqui,” koji su se u Patagoniju doselili 1901., kada je na Divljem zapadu postalo prevruće. Među ostalim majstorskim bravurama, Chatwin ovdje ispisuje i napetu priču o južnoameričkim pustolovinama čuvenih odmetnika Divljeg zapada, Butcha Cassidyja, Sundance Kida i Ette Place, njihove družice. Posjećuje i grob na kojem su njih dvoje navodno zakopani, a posjećuje i Butchovu sestru Lulu, u njihovom rodnom mjestu Circlevilleu, koja ga uvjerava da Butch nije poginuo u završnom obračunu, nego se, pomoću jednog Indijanca, u Sjevernu Ameriku vratio živ, i da je 1924. sjedio kod nje kući i jeo kolače.
Bruce Chatwin (1944-1989), nakon završenog Koledža Marlborough u Engleskoj, zaposlio se kao vratar u aukcijskoj kući Sotheby, a osam godina poslije postaje jedan najmlađih direktora te aukcijske kuće, ali napušta posao jer mu je oftamolog sugerirao da ne bi trebao previše izbliza gledati u umjetničke slike, nego više pažnje posvećivati „horizontima.“ To je Chatwin iskoristio kao odličnu izliku da otputuje u Sudan. Po povratku upisao je studij arheologije, a zatim nekoliko godina radio kao novinar za Sunday Times. No i taj je posao napustio zbog putovanja ostavivši poruku: „Otišao u Patagoniju na šest mjeseci.“
Možda i najistaknutiji putopisac modernih vremena, u knjizi U Patagoniji, sažima puno malih, živopisnih svjetova na stranicama, koji će čitatelja nesumnjivo nadahnuti i otvoriti mu vidike, zato bi ovu knjigu trebao pročitati svatko tko ne okreće glavu od svijeta oko sebe, ne samo pustolovi, ukleti mornari ili vječiti putnici, nego svi kojima su bliske riječi velikog francuskog pjesnika Renea Chara: ‘ Kako možemo živjeti bez nepoznatog ispred nas?’
Prethodno objavljeno u časopisu Playboy