Iz knjige Dva svijeta i još jedan (dio o surfu)

Iz knjige Dva svijeta i još jedan (dio o surfu)

 

  • Delete slide Image Slide
    • General
    • SEO
    • Crop

  • Delete slide Image Slide
    • General
    • SEO
    • Crop

Ako ti se zvijezda na noćnoj površini mora čini stvarnijom od onih na nebu, ako ti planktoni pod površinom daju toplije svjetlo od onog po ulicama grada, zaroni. Zaroni i pusti da te zaogrne obečavajuća tišina, od kuda je uvijek iznova sve moguće, poput startne pozicije za atletičara. Pod vodom, kada uđeš malo dublje gdje i vrtoglavo dno i površina mora jednakim se čine, zamisli nešto u ono malo prostora što ti je ostalo u svijesti, neku sliku, lice … 

Surfboard

Oštri je vrh vala, poput bridova je od kristala. Jahač zrakom približava se svojom daskom i udaljava, odmara se na neki način u sjeni svoje samoće dok s obje strane vala križaju se bujice svjetla. U trenutku izgubiš ga iz vida, i onda slaviš njegovu ili njezinu potpunu slobodu. Vjerojatno pod kupolom morske pjene izoštruje snagu za trijumfalni izlazak. Možda je i ostao bez zraka, zaklopljen poput neke knjige koja nije za čitanje, pribijen silom vala kao Torovim čekićem u ovalno pješčano dno, gdje ga turbulencije vuku u nepredvidivim nasrtajima dok koža ne bude izgrebana do krvi i tijelo lišeno upravljanja ne naleti na rupu iz koje nema povratka, što je za vikinge ili Nibelunge ono suprotno od Valhale. Apokrifno evanđelje novog doba za jahače mora, 11-14, kaže: Onaj tko se ne uspije dohvatiti uspješnog, društveno priznatog života, bit će mu taj isti prikazan na tv prijemnicima, u iskrivljenom, lobotomiranom obliku, koji će na vas odapinjati strelice i ostaviti vas posramljene i raskrinkane jer ne posjedujete intinkt i volju igrača.Bit će vam milosrdno pružena sloboda kao prvi i najvažniji dar, ali vaša sloboda ograničena je na naslonjač, koji se smatra dovoljnim prostorom ako naučite njime organizirano upravljati.

punata1_webPazite, rečeno je: sa svih strana vrebaju opasnosti, ako se ne uklopite sami ste u surovom svijetu i poput Jone, ostat ćete progutani u utrobi korporativnog kita, bez svjetla i zvuka: pogađate, isključit će vam električnu i svaku drugu struju. Iz toga proizlazi da je jahač valova odmetnik, no pod nebeskim svodom nijedna ruka ne može isključiti svjetlo, a morem se ne može upravljati daljinskim upravljačem niti izmjeniti stvarna slika, postojana od prapočetka. Ulaznice u vodeni svijet ne naplaćuju se. Nadmećete se s protivnikom vrijednim poštovanja, koji vas može vratiti u rano doba, ono koje ste poznavali prije vašeg rođenja, ono intuicije, zametnuto u podsvjest. More ne prijeti, prema svima se odnosi jednako. Onome tko se na mah otvori naizgled nepoznatom alfabetu, more će pomoći da se održi u tom trojstvu prirode, daske i čovjeka pojedinca.Ocean čeka, grozan u svojoj ljepoti i nepripitomljenosti na one koji će ga izazvati u doba društva zasnovanih na manipulaciji masama, arco-íristih zajednica koje odbacuju hrabrost pojedinca i nezavisnu misao kao zloćudno tkivo. Ocean ne miruje, neuokviren u svojoj veličini. Zbog stalnih mijena uvijek je neistraženo područje. Dati će vam sve, ali teško će oprostiti pogreške. Pustolovi koji će izazvati oceane nisu eskapisti ni gubitnici, oni su tragači za ispunjenjem, ponekad iskupljenjem. Crna točka koju sam vidio sa vrha bijele pješčane dine kako na dasci klizi valom pripadala je Pabliti Nibelung, jednoj od izazivača oceana. Siluetu poput mrlje tinte na zrnatoj površini akvamarina prepoznao sam odmah po njenom specifičnom stilu lebdenja i poniranja. Nije se libila biti za skalu ispred vrha vala, sasvim gore u zraku, kao da vuče pjenastu krijestu vala za sobom predvodeći juriš morske konjice čija je veličina beskrajna zato što je ravnocrtno raspoređena horizontom kao na slici Juriš crvene konjice Kazimira Maljevića, koji je u nekoliko horizontalnih poteza kistom sažeo svu energiju Crvene armije u jurišu, ne puštajući je da se rasprši ili izgubi intenzitet, što bi se na fotografiji ili realističnoj sceni na platnu sigurno dogodilo i gledatelji bi mnoštvo jahača zapamtili samo kao bezličnu masu dok bi krivudali do jedne do druge instance. Nije se bojala ni duboko uroniti kada bi se kupola vala nad njom zatvorila. Uvijek je uspjevala zadržati i dasku pod sobom u tom kovitu, što mogu samo najbolji, od duhova mora čuvani.

Great_Wave_off_KanagawaNa vodenom frontu digao se to jutro golemi val strašan skoro poput onog ispred zaljeva Hokaido na drvorezu Japanskog grafičara Hokusaija, samo njemu nasuprot nisu bile prekaljene ribarske posade na povratku s tržnice, već Pablita sama. Čim se on formirao u pustu masu, našla se na vrhu tog vala, prvo na koljenima i čvrsto obujmivši dasku rukama, a s prvim britkim rezovima pjene podigla se polako s jedne noge na drugu i uglavila poput svijeće okomito na dasku. Daska je već na pola visjela preko ruba krijeste koja je rasla sve strašnija, možda i do osam metara visine nad stvorenim ponorom. Izgledala je gotovo nepomična na trenutak, sama na vrhu planine, da bi zatim u trenutku lomljenja vala u vodopad nestala u gejzirima pjene i zaglušujuće buke više od minute. Od kada je prešla preko ruba, gotovo dvije dugačke minute moglo je se voditi kao nestalu, izmrvljenu u mnoštvu blistavih iglica tog jurećeg slapa. Udar ju je mogao slomiti o glatko dno mora ili zavrtiti tako da ostane bez svijesti ili se izgubi u bjelini tražeći put do zraka. Val je tutnjao velikom brzinom obnavljajući se u kaskadama i navirući s boka što je otežavalo prolaz tunelom u slučaju da se održala na dasci i da klizi rubom vala zaklonjena vodenom zavjesom. Razigrani jezičci pjene već su kao izvidnica prodrli duboko u područje suhog pijeska i činilo se da nema nade kada je iz samog desnog kuta tunela u vidokrug izbila Pablita i otklizila na dasci sve od obale praćena vodopadom na izdisaju.

Veliki val u sebi je imao utkane pjenaste vitice planinskog lanca Orgulja i ječio je o kaosu i suprotstavljenom pojedincu, o opstanku čovjeka na rubu tog kaosa, o redu i poznatom nam zakonu koji klizi u ništavilo kada postaje slijepa sljedba i odrekne se gravitiranja s prirodom.

Dva svijeta i još jedan, 2007. Naklada LjevakNikome od malobrojnih nekoliko štitonoša oceana koji su umjesto štitova nosili daske živopisnih kolora, a koji su se zatekli na rtu Arpoador tog jutra, nije se žurilo zaplivati u susret tom valu zbog kojeg su već u ranu zoru odašiljane opomene putem obalnog radija. Kako bilo, Pablita je otvorila dan i već slijedećom prilikom svi su surferi zajedno zaplivali dvjesto metara od obale, malo iza točke gdje se lome valovi …
crtež i tekst, Tomica Bajsić, Iz knjige “Dva svijeta i još jedan”, 2007., naklada Ljevak (dio o surfu)