Carlos Ruiz Zafón, Sjena vjetra

Carlos Ruiz Zafón, Sjena vjetra

„Još se sjećam onog svitanja kada me je otac prvi put odveo u posjet Groblju zaboravljenih knjiga. Nizali su se prvi dani ranog ljeta 1945., a mi smo koračali ulicama Barcelone zatočene ispod pepeljastosiva neba i sunca u omaglici koje se razlijevalo Ramblom svete Monike, nalik na vijenac od tekućeg bakra.“

Sjena_vjetraJedno jutro u Barceloni 1945., desetogodišnji se dječak probudi i ne može se sjetiti lica svoje pokojne majke. Istog jutra njegov ga otac, stari antikvar, odvede na tajno mjesto, poznato samo upućenima i tajnom društvu knjižničara. Tamo gdje sve izgubljene ili zaboravljene knjige imaju dom koji čuvaju odabrani zaljubljenici u knjige, dječak dobije priliku izabrati jednu, od prisutnih više stotina tisuća knjiga, i čuvati je kao najboljeg prijatelja do kraja života. Prebirući po policama, izvadi „Sjenu vjetra.“ Te noći, dok čita izabranu knjigu, on postaje fasciniran čudesnim svijetom koji se nalazi unutar korica, jer nikada do tada nije pročitao djelo takve snage i cijela ga slikovita, mistična atmosfera, puna nevjerojatnih protagonista ukorijenjenih u tajnu povijest Barcelone, potpuno obuzima. Dječak Danijel želi saznati više o čovjeku koji je napisao tu knjigu i nalazi da je autor, izvjesni Julian Carax, potpuno nepoznat i nitko ne zna što se s njim dogodilo. Postoje nagovještaji da je u misterioznim okolnostima ubijen u prvim danima Španjolskog građanskog rata. Uskoro dječak otkriva da postoji mračna i zastrašujuća spodoba koja harači svijetom kako bi spalila sve knjige koje je Julian Carax napisao. To tajanstveno biće tame zove se Lan Coubert, poput jednog od likova iz knjige, i čini se kako je sam vrag stavio šapu na ovu knjigu.

To je ulaz u labirint, početna točka ove velike, majstorski ispletene i ispripovijedane, zagonetne priče koja se proteže kroz pet desetljeća, s puno likova, puno osobnih povijesti gdje svaka misterija vodi drugoj misteriji, i svaki lik vodi do drugog lika sve dok se sve ne zaokruži u jednu skladnu cjelinu i sve se tajne, otpuštene na svjetlo dana iz Groblja zaboravljenih knjiga, ne otkriju. A groblje zaboravljenih knjiga je poput najveće, najfascinantnije knjižnice koju možemo zamisliti. To je labirint knjiga, s tunelima, mostovima, lukovima, tajnim odjeljcima, skriven unutar jedne stare palače u starom centru Barcelone, koji vjerojatno opstoji već stoljećima, brižno održavan od ljudi koji se trude od zaborava ili uništenja spasiti knjige, ljudska sjećanja ili ideje. la_sombra_del_viento_foto02„Mi smo ono čega se sjećamo,“ tvrdi autor, „i što se manje sjećamo, manji postajemo.“ Charlotte Bronte, Alexandre Dumas, Charles Dickens, Victor Hugo, Jorge Luis Borges, Graham Greene, Raymond Chandler … svi su oni već prehodali put kojim je hrabro krenuo Carlos Ruiz Zafón, katalonski pisac koji je rođen 1964., u Barceloni, a trenutno živi u Los Angelesu. 


“Knjige nemaju putovnicu,“ rekao je pisac na pitanje o svojim raznovrsnim književnim uzorima, „jedina istinita književna tradicija je ljudskost.“


sombra del vientoČitajući „“Sjenu vjetra,“ koja je postigla izniman uspjeh u svijetu – prodana u više milijuna primjeraka na mnogim jezicima, a ovdje izdavač je Fraktura – učinilo mi se kao da Jorge Luis Borges inkognito luta Gotičkom četvrti Barcelone kao da je ovdje nešto izgubio ili zaboravio reći, i tamo susreće Umberta Ecca po istom poslu. Njima se, naravno, pridružuje i Corto Maltese, koji jedini hoda s rukama u džepovima, jer sve je on to znao već prije.
Ljubavno pismo istinskoj književnosti, ova je sjajna pustolovna knjiga raskošna biljka koja cvjeta u razuzdanim i prigušenim Goyinim kolorima, ali i bakropisima, gdje iz mračnih dubina ljudskog duha opustošenog od bestijalnih sjena, iz same srži ljudske patnje, izvire i žudnja za ljubavi, iskupljenjem i svjetlom na životnom putu. Ovo je knjiga kakvu bi vjerojatno poželio režirati Orson Welles, kao svojevrsni gotički triler o borbi između epske mržnje i ljubavi vezane neraskidivim sponama, čvrstim poput prekomorskih kablova. Ovdje duhovi prošlosti nisu samo lelujave prikaze u zraku, nego nose težinu koja nas može uzdrmati, ali i produhoviti.
Na Internet stranici Carlosa Ruiza Zafóna mogu se naći pjesme koje je pisac skladao za ovu i za druge svoje knjige. Tu je i interaktivni vodič po lokacijama u Barceloni gdje se odvija „Sjena vjetra,“ jer hodajući bilo kojom ulicom Zafónove Barcelone možete naići na sjene prošlosti i tajne sadašnjosti, upisane u gradsko tkivo i živote stanovnika svijeta ovog pisca, koji je, kako sam navodi, počeo pričati priče i puno prije nego je naučio čitati i pisati, i koji je oduvijek znao da želi postati pisac, obuzet magičnom moći tinte i papira, gdje se pomoću slova stvaraju slikoviti svjetovi. Ova knjiga može se kupiti sada i po cijeni od 19,90 kuna, i na kioscima i u poštanskim uredima, pa zašto onda propustiti ovu nezaboravnu priču o knjigama koje vam mogu promijeniti život, a ovo vrijeme oko Dana mrtvih pogodno je i za posjetu, ako već niste bili, Groblju zaboravljenih knjiga.

Tomica Bajsić, prethodno objavljeno u časopisu Playboy