Grad lopova roman je koji se ne pušta iz ruku do kasno u noć i onda opet slijedećeg dana do ranih jutarnjih sati. Objavljen je 2008., i djelo je Davida Benioffa, rođenog 1970., tvorca scenarija za mutirane super – junake, X-Men Porijeklo, za spektakl Troja i za svjetsku uspješnicu Gonič zmajeva.

David BenioffHollywood ga je prigrlio nakon što je njegov prvi roman, 25-i sat, koji je napisao dok je radio kao profesor engleskog u gimnaziji, ekranizirao Spike Lee, po preporuci glumca Tobyja Maguirea kojem se roman izuzetno svidio. Prije nego je počeo zarađivati kao scenarist David Benioff radio je i kao izbacivač u klubu u kojem je istovremeno radio i kao DJ, tako da lako možemo zaključiti da je svaki posjetitelj kojem se nije svidio njegov izbor glazbe završio na ulici, a možda je i Maguire kupio taj roman jer ga izbacivač ne bi drukčije pustio preko reda u noćni klub. Kako bilo, David sada redovito piše scenarij za srednjevjekovni pustolovno-fantastični epski serijal HBO-a, Game of Thrones, a priprema i scenarij za film o Curtu Cobainu i grupi Nirvana. Jasno da i prije nego otvorimo korice ovog romana očekujemo da je i Grad lopova napisan s namjerom da bude prenesen na filmsko platno, ali ova izvanredno ispričana priča o odrastanju, prijateljstvu i ljubavi u paklu Lenjingrada (Sankt Petersburga) pod opsadom na tome ne staje, nego stranicu za stranicom pobija teze da na svijetu više nema velikih romana koji mogu na istu policu s književnim klasicima.


Blokada
Bila je to jedna od najhladnijih zima u povijesti. Ono malo kruha kojeg se moglo dobiti na bonove imalo je okus piljevine i bilo toliko tvrdo da su na njemu lomili zube. O mesu, masti, povrću, nije bilo govora. Gotovo slijepi od gladi, građani Lenjingrada koji se nisu nalazili na borbenim linijama ili nisu bili na listama za evakuaciju tumarali su urušenim ulicama s kojih su sve grede i drveni natpisi bili skinuti i iskorišteni za ogrjev. Svakodnevno izmičući bombama njemačkog zrakoplovstva, sudjelovali su u okrutnoj igri preživljavanja, gdje su iscrpljeni tragači za ostacima hrane lako mogli završiti i kao plijen kanibala. Lev je nesigurni sedamnaestogodišnji dječak i zaljubljenik u šah, koji je premlad za vojsku pa je primljen u priručno vatrogastvo i zajedno s nekoliko prijatelja drži stražu na krovu svoje zgrade.

Blokada Ljeningrada

Slušaju radio i gledaju zračne bitke, pa tako i svjedoče padu njemačkog padobranca. Iako je za kršenje policijskog sata na snazi bila smrtna kazna, oni do tijela koje se smrznulo u zraku stignu prvi i domognu se dalekozora, noža i pištolja. Pljoska konjaka koju su pronašli nepotrebno ih je zadržala, tako da nisu ni čuli dolazak vojnog vozila. Kazna za napuštanje vatrogasne postrojbe bila je smaknuće, a kazna za pljačku bila je, pogađate: smaknuće. U bijegu njih trojica preskaču zid, no Lev se vraća po Veru Osipovnu, violinisticu u koju je bio potajno zaljubljen, i koja se spotakla u trku. Uspijeva spasiti Veru, ali ne i sebe.

Zato što je pio konjak iz pljoske mrtvog Nijemca završava u Kresty, turobnoj mrlji od crvene cigle na obali Neve, glomaznom skladištu izgubljenih duša, zatvoru iz kojeg su svaki dan stražari izvlačili izgladnjele kosture i trpali ih na kolica s ostalim leševima. Očajni Lev u ćeliji upoznaje Kolju, nasmijanog ekstravagantnog književnog zanesenjaka, vojnika koji je napustio svoju jedinicu kako bi mogao voditi ljubav sa svojom djevojkom i zato je uhapšen zbog dezerterstva koje se kažnjavalo, kao uostalom i sve ostalo, po kratkom postupku.
Dok čekaju pogubljenje, iznenada budu pozvani od pukovnika Grečka iz NKVD-a, koji im nudi bizarnu životnu pogodbu: neće biti strijeljani ako mu u roku od tjedan dana uspiju donijeti tucet jaja neophodnih za tortu koja će uveličati vjenčanje njegove kć?eri. Dok otužno gledaju kako se pukovnikova kćer kliže na zamrznutoj rijeci Nevi – s koje su gladni ljudi strugali led i kuhali golubove dok ih je još bilo – oni shvaćaju da je to nemoguća misija, s obzirom da u Peteru još od početka opsade nije viđeno nijedno jaje. Vođeni Koljinom zaraznom vedrinom, optimizmom svojstvenim životnim hazarderima, i anđeoskom mirnoćom koju je pokazivao suočen s opasnošću, oni ne odustaju nego kreću u potragu koja će ih odvesti daleko iza neprijateljskih linija, kroz pustoš razorene Rusije. Na putu susreću cijelu galeriju živopisnih likova, od bračnog para koji ih na prevaru dovodi u svoj stan – klaonicu da ih sasijeku na komade i samelju kako bi ih, kao i mnoge ostale, prodali kao na tržnici kao meso, do starca zamrznutog do smrti u praznom kokošinjcu, pa sve do bordela u šumi 20 kilometara iza neprijateljskih linija, gdje ih na konak primaju zatočene djevojke koje svaku večer posjećuju pripadnici njemačkih Einsatzgruppen, pokretnih SS-ovih eskadrona smrti predvođenih psihopatom i pasioniranim igračem šaha, Abendrothom, koji je Zoji, jednoj od djevojaka koja je pokušala pobjeći, prepilio noge. Tu upoznaju i grupu divljih partizana predvođenih karizmatičnim Korsakovim, kojima se pridruže u akciji na selo gdje je baza Einsatzgruppen, jer vjeruju da se tamo sigurno može naći tucet jaja, a i zbog toga da učine nešto za domovinu, čije je glavno oružje u to vrijeme bila nepredvidiva i surova ruska zima. No u lovu na Abendrotha, „jebača leševa,“ kako ga je nazvala malena Viki, neustrašiva partizanka koja je svojim snajperom mogla pogoditi neprijatelja u trku s četiristo metara, koja je prevelikom muškom kariranom košuljom od grube vune sakrivala svoju ženstvenost, i u koju se Lev do ušiju zaljubio, ubrzo oni postaju i sami lovina. Dok marširaju snježnom šumom poput omamljenih miševa pod mjesečinom koju je netko kredom nacrtao na nebeskoj ploči, a Einsatzkomandosi im na tragu, Lev sanja kako će jednom Viku vidjeti golu, a Kolja u hodu smišlja bilješke za Dvorišnu džukelu, svoj veliki ruski roman koji se sprema napisati …

Sjećate li se Gilgameša? U tom starosumerskom spjevu, jednom od najstarijih poetskih zapisa, drevni kralj Uruka i njegov najbolji prijatelj, divlje dijete šume Enkidu, prkose i bogovima i svijetu u ludoj avanturi međuzemljem i nadzemljem, sve dok se ne sudare s onom nevidljivom, ali neprobojnom opnom koja još nijednom čovjeku nije dozvolila da u potpunosti uzme svoj život u svoje ruke, i koja nam govori da je jedina sreća okrenuti se svojim bližnjima i činiti im dobro kako bi uljepšali krhkost ljudske egzistencije i našli smisao postojanja. Veliki je doživljaj pročitati Grad lopova i to je zasigurno knjiga za pamćenje, tj. za kućnu biblioteku. Taj suvremeni, post-punk Doktor Živago, i blizak je i dalek Pasternakovom remek-djelu, koliko već to može biti roman ispisan rukom mladog pisca koji je mirno odrastao školujući se u New Yorku, a trenutno, kako sam kaže u predgovoru knjizi, živi u Los Angelesu i piše scenarije za filmove o mutiranim super junacima.

Tomica Bajsić, prethodno objavljeno u časopisu Playboy