Dvije pjesme: Hugo Pratt / Corto Maltese

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Dvije pjesme: Hugo Pratt / Corto Maltese

27/03/2015 Poezija / Poetry 0

H.P.

(in memoriam Hugo Pratt)

 x

Bahia. Zlatousta čeka na plavom prozoru.
Jutros je zapalila svijeću van vjetra
U rupi u pješčanom zidu među
Oštrim bridovima, algama, otplavinama.
Pustila je stručak cvjetova u vodu
(Trik iz Salvadora)
Da vidi hoće li ga more vratiti.
Ali nije.
(Mreža za spavanje na trijemu je prazna, to je njegova mreža.)
Umjesto njega na vrhu vala su došla djeca, dar pjene, male
Crne točke u dugačkom popodnevu. U njihovim dječjim očima
Rebra slomljenih ribarskih čamaca
Postaju rebra nasukanih kitova. Atlantik sijeva
U stablima eukaliptusa.

xx

Kiša. Limeni oblaci lutaju zemljom. Trava uranja u ocean.
Voda se diže preko kotača automobila. Stajem na pola puta.
Red zemljanih koliba u jarku. Ispred kantine bilijarski stol sa
stolicom umjesto jedne noge. Magarac vezan uz stup i
zaboravljen. SEVEN-UP. Svjetlost se prima za vrhove drveća.
Zatvaram prozore. Mašina pušta paru. Kiša odnosi granje i šiblje.
Voda vri. Horizont nestaje. Lava nadire iz skrivenih bunara.
Radio se gasi. Brazil šuti.
Brazil je svijetložuta pukotina u mutnom nebu,
koridor za ptice.
Brazil su njegovi ljudi od crne tinte.
Uskoro, ova će cesta postati rijeka koja će se spojiti s morem,
Voda će se uliti u vodu i razlike će nestati.

xxx

Tvoj mornar je mrtav, Zlatousta.
Vidio sam ga noćas u dva sata ujutro. Stajao je sam
Na palubi broda upravljenog za Argentinu i pio iz boce.
Njegove oči su na crno-bijeloj fotografiji izgledale neprobojno,
Prkos ih je učinio fluoroscentnima.
Zadignuo je ovratnik na kaputu, trudio se djelovati opasno
Ali vidjelo se da je blag i plemenit.
U ruci je držao koncem u križ opšiveni crveni
Kvadratić na kojem piše XANGÔ ili nešto slično.
“Gringova macumba”, rekao je i nestao.

 stop pušenju!

Corto nije bio rob duhana.
samo kada bi ga dohvatilo jedno od onih
šugavih
raspoloženja,
kada bi ležao u kadi Esmeraldinog stana u Buenos Airesu čitajući
Leopolda Lugonesa
kada bi se dupli mjesec digao na pola puta između stanice
Martines i San Isidra
kada bi mu Rasputin ukrao malog Gauguina ili napravio neku
drugu psinu
kada bi stajao pokraj groba Pata Finnucana čekajući Banshee i
slušajući vjetar kako šumi u rebrima nasukanih kitova
kada bi se probudio u zimsko jutro pred njemačku invaziju u
društvu Oberona, Morgane i Pucka koji ponekad uzima oblik vrane
kada bi mu se u san prikrao netko od ljudi-leoparda I rekao:
dobar lov, brate!
kada bi ljenčario na verandi Zlatoustine kuće nad plažom Itapoa
blizu San Salvadora de Bahia
kada bi glasovi koji ga zovu imali jedno ime: Ogun Feraj!
kada bi napustio Kiša u borbi
kada bi pokušao impresionirati nomade Mad Mullaha svojim
poznavanjem Rimbauda
kada bi se rastao od djevojke s kojom je cijelu večer plesao
tango na balu Vojske Spasa
kada bi sreo svog dvojnika (što uvijek znači lošu sreću, govorila
je njegova majka, Nina Gibraltarska)
kada bi netko rekao: Varšava!
kada bi se probudio u noći iznenada znajući broj svojih dana i
oštru travu španjolske visoravni koja će ga sliti u more
nepoznatih mrtvih
kada bi netko rekao: mornaru, na čijoj si strani?
kada bi netko rekao: Corto Maltese, prijatelju, vidio sam đavola i prestrašio se
kada bi s palube amazonskog parobroda osjetio kišu kako se diže s tla
i pumpa život u vlakna mirisnih listova
zapalio bi jednu od onih tankih brazilskih cigara kakve se inače
puše samo u Brazilu ili u New Orleansu.

Tomica Bajsić, iz Južnog križa 1998.