Lov na kitove, Jacques Prévert

Lov na kitove, Jacques Prévert

whalehuntU lov na kitove, u lov na kitove;
Govorio je otac razjarenim glasom
Sinu Prosperu, koji se pružio pod ormarom,
U lov na kitove, u lov na kitove
Ti ne želiš poći,
A zašto molim?
A zašto molim da lovim životinju
Koja mi nije ništa skrivila, tata,
Ti idi, idi lovi sam,
Kad ti se sviđa.
Ja ću radije ostati kod kuće sa jadnim mamom
I s bratićem Gastonom.
I otac se sam uputio svojim kitolovcem
na uzburkano more…
I eto, otac je na moru,
I eto, sin je kod kuće,
I eto, kit je ljut,
I eto, bratić Gaston prevrće tanjur,
tanjur s goveđom juhom.
More je bilo opako,
Juha je bila dobra
I eto ovdje na stolcu Prospera koji se jada:
U lov na kitove nisam pošao,
A zašto molim nisam pošao,
Lov bi možda uspio
I ja bih se tada najeo.
Ali evo, vrata se otvaraju i teče voda.
Otac ulazi zadihan
S kitom na leđima.
On baca životinju na stol, krasnog kita plavih očiju,
Tako prizor rijetko se viđa,
I reče jadnim glasom:
Smjesta ga raskomadajte
Gladan sam, žedan sam, hoću da jedem.
I eto, Prosper se diže
Gledajući oca oštro u oči,
Plave, ko što su kitove oči plave:
A zašto molim da komadam jadnu životinju
Koja mi nije ništa skrivila,
Uostalom, odričem se svoga dijela,
I sin baci nož na zemlju.
Ali kit uhvati nož i nasrne na oca
I rasiječe ga na komade.
Ah, ah, reče bratić Gaston
To me podsjeća na lov, na lov leptira.
Eto Prosper piše obavijest o smrti,
Mati oblači crninu za jadnim mužem,
A kit suznih očiju razmišlja o srušenom domu
I najednom krikne:
A zašto sam molim ubio tog jednog blesana,
Sada će me progoniti u motornome čamcu
i htjeti će istrijebiti moju malu obitelj…
Kit zatim prasne u smijeh koji zabrinjuje,
Okrene se vratima i onako usput
Dobaci udovici:
Gospođo, ako me netko traži,
Budite tako ljubazni i odgovorite mu:
Kit je izašao
Ali vi samo sjednite,
Pričekajte,
On će se svakao vratiti kroz petnaestak godina.

s francuskoga preveo Zvonimir Bajsić