Gentileza Brazil

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Gentileza Brazil

23/09/2016 Zapisi / Writings 0

Majmuni Gibraltara, koji ste sa svojeg vidikovca još iz doba galija i jedara pratili brodove u nepoznato, onkraj poznatog svijeta, vrtoglavi majmuni te sure stijene koja je mineralni korijen mornara, istraživača i pustolova sreće; majmuni Urce, stanovnici Glave šečera, koja je Rio de Janeiru poput Olimpa Ateni; razuzdani majmuni Petropolisa, planinske prašumske rezidencije Brazilskog cara Pedra, te ekstravagantne naseobine njemačke arhitekture usječene u kišnu šumu koja je bila odmorište Santosa-Dumonta, oca avijacije, dom američke pjesnikinje Elizabeth Bishop i austrijskog pisca Stefana Zweiga, kojeg je Hitlerova kletva sustigla i u taj tropski raj, gdje se nažalost i ubio, ali nigdje ne stoji da su za njegovu smrt krivi i gorski majmuni Petropolisa, još manje majmuni prvaci u skokovima u visokim krošnjama drveća nad rijekom Rio Negro u Amazoniji gdje nije išao Stefan Zweig, ali sam tamo bio ja; grlati mali majmuni Xixuaua u Roraimi na rijeci Jaupuri koji se glasaju snagom King-Konga; majmuni – davitelji kišnih šuma čijih sam se samo sjena uspio dohvatiti… svi vi, koji ste jednom skočili na mene, ili me nečim gađali, sretni da me vidite kao da sam vam netko najbliži, ista krv, pozdravljam vas sada kao prijatelj ili brat, jer uvijek sam se pitao kako je moguće da me Gibraltarski majmun koji mi je skočio na glavu i potom sjedio na ramenu prepoznaje i zna da sam ja onaj isti kojemu su prije puno godina neki drugi majmuni iz šume Tijuca strpljivo dobacivali grančice s vrhova drveća kao putokaze kako bi mi pomogli da se ne izgubim na putu; da, osjećaj za fintu vas, dragi prijatelji, nikada nije iznevjerio, a tako ni osjećaj za skladni potez, tu gracioznost u pokretu: Gentileza Brazil, blagi tropski vjetar koji plemenitom lakoćom otpuhuje okorjelu brutalnost naših podneblja; vi, čak i ako ste strašno ožednjeli, a svugdje oko vas je voda zatrovana i oči vam požute od muke pa budete zapjenjeni od bijesa – vi nikada ne gubite profinjeni osjećaj obzira prema onome drugome do sebe, ne kopate jedni drugima jamu, nego naprotiv, pružate bližnjem lopovsku ljestvicu da se uzvere na drvo spoznaje, i zato vas volim i pišem vam ovo pismo, jer znam da ćete me razumjeti.