U avionu iznad Alpa

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

U avionu iznad Alpa

23/09/2016 Zapisi / Writings 0

U avionu iznad Alpa gledao sam planinske vrhove kako izviru iz mora satkanog od gustih oblaka. Na rubovima nastajale bi rupe u svodu, otkrivajući bezdan. Neki su vrhovi bili skupljeni kao dio arhipelaga, a uz neke su se oblaci spuštali poput vodopada. Jedan je vrh bio udaljen od svih, poput otoka na oceanu bijele oblačaste pjene, i pomislio sam, kada bi mogao ovdje, na platou tog vrha, zabiti kolce i razviti šator, zapaliti vatru i pripremiti si obitavalište, ljubav koja spaja ovaj svijet dotekla bi do mene pročišćena i jasna.

A do mene su ugodnom zvonjavom doprli glasovi Belmonda i Ane Karine iz Godardovog filma Pierrot le Fou koji sam netom gledao u avionu: “prošli smo Francusku poput sjena, kao kroz ogledalo, i bezbrojna su stoljeća nestala u daljini, poput tolikih oluja.”

Između zemlje i sunca mrklina je, crnilo, sveobuhvatna tama, a mi snagom duha taj prostor vidimo plavetnim i putujemo kroz različitost boja, jedne ljepše od druge. Svakom se ustrajnom putniku postavlja pitanje jesu li mjesta, događaji, ljudi, ono malo utisaka koje još uvijek nosimo u memoriji, svi stvarni, takvi kakvim ih se sjećamo?
Život je kratak, ali ako gledamo kroz nekoliko života koje svaki od nas preživi, različitih života koji, što vrijeme više odmiče, kao da nemaju veze jedni s drugima, a ipak se, manje ili više skladno, nadopunjuju, beskrajno je dug.