Tânia Cardoso o svojim crtežima Rio de Janeira u knjizi Amazona diše

https://www.instagram.com/p/BMYbMZ4lDCy/

Tânia Alexandra Cardoso Freelance illustrator in multiple visual areas. Currently doing graphic novels and falling in love with children illustration. vww.curioos.com/taniaacardoso

Iz moje reportaže o Rio de Janeiru ususret Olimpijadi (Globus): “Tânia A. Cardoso, ilustratorica i crtačica stripova, autorica izvanrednog crtaćeg bloka, grafičke priče posvećene gradu Rio de Janeiru, a koji je nacrtala radeći magisterij iz urbanizma, kaže da ispočetka nije voljela Rio: „bilo je prevruće, previše vlažno, puno prljavštine i buke. Najlakši način povezivanja s gradom i njegovim mijenama bio je sjesti negdje i crtati što se događa. Crtanje na ulici omogućilo mi je da otkrijem gradsku arhitekturu, da saznam kako ljudi koriste ulice i kako se odnose jedni prema drugima. To me zbližilo i sa starosjediocima, bili su znatiželjni i raspitivali se što radim i pričali o povijesti neke gradske lokacije, o sebi ili o ljudima koje su poznavali, a bili su na neki način povezani s prostorom na kojem su nastajali moji crteži, tako da se Rio de Janeiro otkrivao kroz oči običnih ljudi koji ovdje žive svoju svakodnevicu. Malo po malo zaboravila sam sve što me odbijalo kada sam se tek doselila. Kada bi stigle vijesti o velikim manifestacijama i događajima važnima za grad uzbuđenje se širilo zrakom, a sreća, promjena i napredak bile su najčešće spominjane riječi. Na sve strane govorilo se kako će život biti bolji za svakoga, ali nije ispalo tako.
Zadnjih godina troškovi života sve su veći. Svi veliki planovi započeti kako bi se poboljšala kvaliteta življenja u favelama, poput borbe protiv siromaštva kroz stambenu gradnju za dostojanstveni dom „Morar Carioca“ zaustavljeni su na pola puta. Kako bi poboljšali lokalni transport na nekim su mjestima postavili žičare, ali one većinom služe turistima za panoramsko razgledavanje „Čudesnog grada.“ Pobjednički plan za izgradnju Olimpijskog parka uključuje i integraciju Vile Autódromo, obližnje sirotinjske četvrti. Tijekom izgradnje i sve do danas česti su neredi i borbe protiv nasilnih deložacija. Zadnje dvije godine od 550 obitelji u Vili Autódromo ostalo ih je 47. Gledajući kako se godinama ništa ne popravlja sve nas je uhvatio osjećaj beznađa. U portugalskom imamo jedan izraz „para inglês ver“ koji ocrtava osjećaje ovdašnjeg stanovništva, jer mnogi vjeruju kako se sve radi samo za oči svijeta, „da vidi Englez“, ali ništa za opće dobro. Nezadovoljstvo koje je ključalo za vrijeme priprema za svjetsko prvenstvo u nogometu sada je još više eskaliralo. Današnji problemi s korupcijom, recesijom i sveopćom degradacijom vrijednosti življenja ometaju uspješnu izvedbu Olimpijskih igara.“