Aleksandar Grin, Grimizna jedra i druge priče

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Aleksandar Grin, Grimizna jedra i druge priče

17/01/2014 Ogledi / Book Reviews 0

Izvan svoje zemlje relativno nepoznat, s rijetkim prijevodima koji su se počeli pojavljivati tek drugom polovicom 20. stoljeća, no u samoj Rusiji, on je gotovo legendarna figura, a njegove knjige obavezna dječja literatura. Aleksandar Grin (1880. – 1932.), rođen je kao Aleksandar Grinjevski u okrugu Slobodskaya Vyatka u Rusiji, u obitelji izbjeglica iz Poljske, u kojoj je njegov otac sudjelovao u Varšavskom ustanku 1863., pa je završio u egzilu.

Aleksandar Grin

Aleksandar Grin

Aleksandar Grin jedna je od najneobičnijih figura ruske književnosti. Kada mu je bilo četiri godine od blokova slova napravio je svoju prvu riječ, i ona je bila “MORE.” Kada mu je bilo deset otputio se u gustu šumu blizu Vyatke, ponesen očekivanjima da će upoznati “Nepoznato,” žedan traganja i uzbuđenja koje neočekivani pronalazak može donijeti. U dvanaestoj već je duboko uronio u ruske klasike poput Gogolja, Leskova, Tolstoja i Dostojevskog, a zagrabio je i nadaleko u književnost drugih zemalja. Od svjetskih klasika naročito je zavolio djela Jonathana Swifta, Charlesa Dickensa, Victora Hugoa ili romantizam Edgara Allana Poea i Ernsta Theodora Amadeusa Hohmanna. Na njega je iznimno utjecala i tada dostupna književnost egzotičnih klima i dalekih područja autora poput Roberta Louisa Stevensona, Rudyarda Kiplinga, Jamesa Fenimorea Coopera, Breta Harta, Julesa Vernea i Louisa Jaquolia, koji su krajem devetnaestog stoljeća bili naširoko prevođeni na ruski jezik.


 “Tko nije bio u lijepom gradu Odessi, ništa ne zna o svijetu.
K
oga briga za Beč ili Pariz? Oni su šala. Samo je u Odessi raj.”


Aleksandr Stepanovich Grinevsky 23 kolovoz 1880, Slobodskoy, Vyatka [sada okrug Kirov], Rusija - 8 srpanj 1932, Staryj Krym, Krym, Sovjetski savez [sada Ukrajina]

Aleksandr Stepanovich Grinevsky 23 kolovoz 1880, Slobodskoy, Vyatka  – 8 srpanj 1932, Staryj Krym, Krym

Nakon završene srednje škole, u šesnaestoj godini, Grin napušta dom i bježi u mističnu luku na Crnom moru, Odessu u Ukrajini, možda privučen tradicionalnom pjesmom koju su ukrajinski Židovi generacijama pjevali u Odessi: “Tko nije bio u lijepom gradu Odessi, ništa ne zna o svijetu. Koga briga za Beč ili Pariz? Oni su šala. Samo je u Odessi raj.” O Odessi, gradu s nevjerojatno razgranatim sustavom podzemnih tunela i maestralno projektiranih zgrada sa nizovima stepeništa koja kao da vode u nepoznate svjetove – gradu koji je poslužio kao scenografija velikanima filma poput Sergeja Ejzenštajna – mladi je Grin živio kao lutalica, kao mornar, i kao ribar. U svojim sjećanjima piše i da je radio kao gutač mačeva u jednom cirkusu i kao tragač za zlatom u Uralu. Zatim je služio u vojsci gdje se priključio Socijalističkoj revolucionarnoj partiji. Kao revolucionar prošao je progone i hapšenja, odslužio zatvorsku kaznu, a pet puta se našao u prisilnom egzilu. Njegova prva zbirka priča bila je upečatljiv i vjerodostojan prikaz djelovanja socijalističkih revolucionara. 1918. biva razočaran boljševičkom revolucijom, tako da glavnu temu njegova pisanja čine zloupotreba i gubitak slobode. 1924. preselio se u Krim, a njegovo je pisanje postupno sve više postajalo trn u oku partijskih komesara, što će ga iznova dovesti u neprilike s vlastima. Jedan je kritičar napisao: “Bez obzira na njegovu mladenačku revolucionarnost, Grinu je socrealizam bio sasvim stran. Za njega je najplemenitija i najfascinantnija kreativna snaga bila mašta.”


U St. Petersburgu se već pedesetak godina tijekom tradicionalne proslave “Bijele noći”, završetka školske godine, u luci obavezno  pojavljuje i brod grimiznih jedara.


1961 Alye parusa (1961)_14

Grimizna jedra

Njegovo najpoznatije djelo je kratki roman “Grimizna jedra,” vanvremenska romantična priča koja je prozvana i ruskim “Otokom s blagom,” kako se zove remek-djelo škotskog pisca Stevensona. U svojim je pričama Grin kreirao jedinstvenu egzotičnu zemlju “Grinlandiju,” svojevrsnu mješavinu Latinske Amerike, Europske Rusije i Mediterana, gdje nalazimo niz raznolikih plemenitih duša u stalnoj potrazi za pustolovinom i ljubavi, u potrazi za nepoznatim. Da Grinlandija i Grinov specifični lirski dijalog s otvorenim morem nisu s vremenom izgubili obožavatelje jasno je i po fascinantnom običaju u St. Petersburgu, gdje je Grin neko vrijeme živio i gdje se već pedesetak godina, tijekom tradicionalne proslave “Bijele noći”, završetka školske godine, u luci obavezno  pojavljuje i brod grimiznih jedara.


Grinlandija” – zato što je prije svega usidrena u temeljnim ljudskim vrijednostima, željama i nadama – nema ni početak ni kraj.


U pogovoru ove izvanredne knjige objavljene u Zagrebačkoj nakladi 2010 godine piše: “Grinova tematika i stil posve su osobiti, prkoseći svemu što smo navikli očeki­vati od ruskih autora toga doba. Njegove su priče egzotične, šarene, ispunjene blistavim svjetlom čak i kad graniče s hororom ili se bave najmračnijim stranama ljudske duše. Nema kod Grina smrknutog realizma, a politička i klasna pitanja, iako uvijek prisutna, ostaju u pozadini, dok se u veličanstvenom prvom planu odvijaju pustolovine, zrak drhti od šarenog perja i nepoznatih džungli, junaci su uvijek junački, a hrabrost i poštenje u stanju su svladati i najveće prepreke. Za razliku od Edgara Allana Poea, s kojim su ga neki anglofoni kritičari pokušavali usporediti, Grin je i u svojim najmračnijim trenucima optimističan. Iskazujući svoju “rusku dušu” on ima sklonost i najsretnije trenutke obojiti melankolijom – da nikada ne prelazi u očaj – s ljudskim duhom kao vječitim pobjednikom koji se provlači kroz čitav njegov opus.” Bez obzira na sve progone i zabrane, Aleksandar Grin je tijekom dvadeset i pet godina pisanja objavio gotovo četiri stotine kratkih priča, a tako i šest romana koje je napisao tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Zauzima opravdano mjesto najvažnijeg ruskog romantičarskog pisca, a njegovo djelo se uvijek svježe otkriva kroz generacije jer “Grinlandija” – zato što je prije svega usidrena u temeljnim ljudskim vrijednostima, željama i nadama – nema ni početak ni kraj.

NOVO U KNJIŽARAMA: Miroslav Kirin, Iskopano, Vuković & Runjić, studeni 2012. Knjiga – koncept, svojevrsni foto-esej, zbirka tekstova vrsnog pjesnika, prozaika i prevoditelja Miroslava Kirina, koji na rubovima eseja, crtica i kratkih zapisa sjećanja tematizira i propituje odnos fotografije i povijesti ljudi na fotografijama pometenih u ratnom vihoru.

Tomica Bajsić, prethodno objavljeno u časopisu Playboy