Thor Heyerdahl, Kon – Tiki, na splavi preko Tihog oceana

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Thor Heyerdahl, Kon – Tiki, na splavi preko Tihog oceana

22/01/2014 Ogledi / Book Reviews 0

 Prošle godine navršilo se 60 godina otkako je nagrada Američke filmske akademije Oscar za najbolji dokumentarac dodijeljena Thoru Heyerdahlu (1914 – 2002.), za film o ekspediciji Kon-Tiki. Pustolovni norveški istraživač, pomorski biolog i antropolog postao je tako čuven širom svijeta, a knjiga o toj ekspediciji prevedena je na sedamdeset jezika i postala jedna od najprodavanijih knjiga.

28. travnja 1947. u dobi od 32 godine, Heyerdahl je s nekoliko prijatelja poduzeo putovanje od 4,300 milja, u trajanju od 101 dana, na replici plovila civilizacije koja je prethodila Inkama, splavu od balzinih trupaca, koji ih je, nakon preživjelih oluja i niz opasnih situacija, već u gotovo raspadljivom stanju doveo od obale Perua do Raroija, koraljnog atola blizu Tahitija. Vjerovao je da su ljudi iz Južne Amerike mogli naseliti Polineziju i to je svojim primjerom uspio prikazati.

„Svi moji preci porijeklom su iz unutrašnjosti,“ rekao je 1979., „kao mladić smrtno sam se bojao vode. Da sam bio mornar, povjerovao bi da je nemoguće preploviti ocean u Kon-Tikiju. Moje neznanje bila je moja sretna karta.“

Kon-Tiki, putovanje na balzovoj splavi od Perua do Polinezije, osvojilo je maštu svijeta gotovo istom mjerom kao i putovanja astronauta, što i nije čudno gledajući da se golemost Pacifika kojem se, na ljusci od plovila, ne mogu ni s jedne strane svijeta nazrijeti rubovi, može usporediti s putovanjem svemirske kapsule nepreglednim prostorom, a otvara i pitanja o našem poimanju dimenzije vremena pomoću linearnog prebrojavanja.

Govoreći o plovidbi Kon-Tikijem, koji je nazvan po bogu sunca starih Inka, Heyerdahl je u jednom intervjuu za magazin „More“? rekao: „Nas šestoro sjedili smo noću na splavi, nebeski svod bio je ispunjen zvijezdama i činilo nam se da smo jedini stanovnici planeta. Zatim smo postali svjesni da nas okružuje više od onog što dosež?e oko na obzoru. Istodobno smo svi odjednom postali svjesni nevjerojatnog osjećaja da vrijeme ne postoji! Kasnije sam shvatio da mnogi narodi koje sam susretao na ekspedicijama imaju sasvim drugačiji doživljaj protjecanja vremena od nas Europljana.“

Bio je inspiracija Spielbergu za filmski lik Indiane Jonesa. Na obalama Eufrata 1977. porinuo je svoj najveći trščani brod “Tigris”, sagrađen prema slikama s pet tisuća godina starih babilonskih peč?ata, kojim je krenuo na plovidbu niz mezopotamske rijeke i preko Indijskog oceana. Cilj je bio dokazati da su drevne kulture bile povezane i međusobno trgovale, ne dugim i neizvjesnim karavanskim putevima, već mnogo lakšom pomorskom rutom. Nakon što ga je politička zategnutost u regiji spriječila da uplovi u Crveno more, u znak protesta u luci Djibouti spalio je svoj brod. Na svim njegovim ekspedicijama posada je bila internacionalnog sastava, a zastava koja se vila na svim njegovim brodovima bila je plavi stijeg Ujedinjenih naroda. Predano se bavio ekološkom zaštitom mora: „Izgleda da vjerujemo da je ocean beskrajan, jer iskorištavamo ga kao kanalizacijski otvor,“ rekao je.

Teorija drevnih moreplovnih migracija dovela ga je do toga da je preplovio Tihi, Atlantski i Indijski ocean, koristeći nacrte egipćanskih, indijanskih, sumerskih civilizacija, drevno oruđe i materijale poput balzovih trupaca, bambusa, trske i pruća. Vjerovao je da su svi oceani jedno more, a kontinenti da su otoci. Oživotvorio je pretpovijesna putovanja i prikazao nam da je rani čovjek ovladao vještinom jedrenja prije otkrića kotača i sedla. Znatiželja je bila njegova pokretačka snaga.

thor-i-vind

Zadnja Heyerdahlova knjiga, koja nije objavljena u Hrvatskoj, iako se nadam da će biti, „In the Footsteps of Adam / Tragovima Adama,“ biografski su zapisi o proživljenom stoljeću posvećenom pustolovini i znanstvenom istraživanju. Uvijek u potrazi za izvornim ali i sasvim novim, istraživač koji stoji uz bok velikih istraživača iz povijesti, slijedi u ovoj knjizi kartu svojih pomorskih i duhovnih putovanja, iznosi sumnje u provedbu kanona Zapadne civilizacije, upozorava na neophodnu usklađenost čovjeka sa prirodom. Svjetionici na ovom putovanju, gdje ga vjetar otpuhuje unazad sve do ranog djetinjstva u Norveškoj i prvih planinarskih koraka i bilješki o viđenoj prirodi, nisu samo njegove najvaž?nije ekspedicije, Kon-Tiki , Ra, Ra II ili Tigris, niti njegov izvrstan znanstveni rad o arheologiji Uskršnjih otoka. Nisu to ni potvrđene ili nepotvrđene teorije, sukobi s akademskom zajednicom, već je to snježna i fjordovska Norveška njegove mladosti, studij i zaljubljivanje u djevojku s kojom ć?e kasnije otputovati u Polineziju kako bi živjeli poput modernih Robinsona, zatim kaos Drugog svjetskog rata u kojem i sam sudjeluje, jer kada su Norvešku okupirali Nijemci, vratio se s s jednog biološkog istraživanja u Europu i priključio padobranskim jedinicama Slobodne norveške vojske. Zatim Peru i Inke, Afrika i njegova zadnja ljubav, udomljavanje na obiteljskom imanju u Italiji, povratci misterioznim i sudbonosnim Uskršnjim otocima, sve izgubljeno i pronađeno; misli o postanku i budućnosti svijeta skupljene na mreži za spavanje u njegovom zadnjem domu na Kanarima i radni dan jednog pisca i istraživača.

 

KTM-Fat-DagBok-X-247

U proljeće 2007. Imao sam priliku u muzeju Kon – Tikija u Oslu vidjeti u cjelini brod RA II, ostatke raznih splavi, eksponate flore i faune, navigacijske instrumente, brodsku opremu, slike, dnevničke zapise, crteže, mape i fotografije iz ostavštine Thora Heyerdahla. Tu se može naći i niz zanimljivih stvarčica prikupljenih tijekom putovanja, poput gitare slikara Paula Gauguina nađene na Tahitiju. Taj impresivni muzej na tri etaže, koji vodi Heyerdahlov sin, Thor junior, uvršten je u registar Unescovog programa „Sjećanje svijeta,“? gdje se, između ostalog, nalazi i Gutenbergova Biblija, najstarija otisnuta knjiga svijeta. Na vanjskom zidu muzeja u Oslu, do kojeg sam stigao lučkim brodom jer se nalazi na poluotoku Bygdřy, uvećana je fotografija Heyerdahla visoko na jarbolu Kon-Tikija, popraćena njegovim riječima koje najbolje izražavaju svjetonazor najčuvenijeg Norvežanina:

„Granice? Nikada nisam vidio nijednu. Ali čuo sam da postoje u umovima nekih ljudi.“

Tomica Bajsić, prethodno objavljeno u časopisu Playboy