Muñoz & Sampayo, Alack Sinner: Doba nevinosti i Doba razočaranja

​Dizajn i knjige, poezija, crteži i putopisi

Muñoz & Sampayo, Alack Sinner: Doba nevinosti i Doba razočaranja

12/03/2014 Ogledi / Book Reviews 0

Jose Munoz Alack SinnerKada sam na policama knjižnice vidio ovo izvanredno izdanje na hrvatskom sjetio sam se prvog razreda Srednje škole za kulturu i umjetnost u Križanićevoj ulici gdje sam kao izborni jezik imao francuski što mi je pomoglo da nagovorim oca da me pretplati za jedan od najboljih strip magazina osamdesetih godina, francuski A suivre. Redovito sam u to vrijeme kupovao Stripoteku i Strip Art, ali A suivre je do danas ostao jedini časopis koji sam primao u mjesečnoj pretplati. Radosno očekivanje svakog novog broja umotanog u plastiku još uvijek mi je svježe u sjećanju. Između ostalih čuda iz svijeta umjetničkog stripa, na tim su se stranicama redovito pojavljivale epizode ovog ekstravagantnog strip-noira, crtača Joséa Muñoza, koji papirom putuje direktno perom i kistom, ne štedeći na tinti, i nikada ne zna u kakve će ga pustolovine njegov uvijek originalni i smjeli potez odvesti, i pjesnika i autora tekstova Carlosa Sampaya, dvojice Argentinaca u Europskom egzilu, čije su stripovi, iznimne likovne i spisateljske kakvoće, bili kao Banksyjevi grafiti na izblijedjelim zidovima tadašnje Reaganovske Amerike.

Alack Sinner U iscrpnom predgovoru “Srce tame, srce priče,” Zoran Đukanović nas podsjeća kako je, već 1978. godine, u zagrebačkom omladinskom tjedniku Polet, “najmlađi član grupe “Novi kvadrat”, koja je izazvala revoluciju u domaćem mediju stripa, Igor Kordej, kao urednik objavio tri kompletne epizode Alacka Sinnera: “Viet Blues”, “Fillmore” i “On, čijoj dobroti nema kraja.” Sada su pred nama dva opsežna toma avantura Alacka Sinnera koja obuhvaćaju sve dosad objavljene epizode. Marko Šunjić, koji stoji iza Zagrebačke naklade Fibra, koja je u sedam godina postojanja objavila 260 stripova i koja se prometnula u stup našeg strip izdavaštva, kaže kako im je cilj objaviti što više dobrih stripova, pa dok ide. Pošteno rečeno, jer ne zaboravimo da se od stripa ovdje ne može zaraditi, pa Marko Šunjić ima stalan posao u informatici, kojim pokriva račune. Nedavno je izjavio kako je presretan kada neki čudesni strip učini dostupnim, kao što je presretan kada vidi da se neki odličan strip posuđuje u knjižnicama, jer to znači da se taj strip čita i da će taj netko tko ga čita ići dalje i istraživati. Mnogi od stripova koje objavljuje nadilaze granice medija “pokazujući da strip ne mora biti samo razbibriga za tinejdžere, nego autentično likovno-književno remek-djelo.”

Alack SinnerOvdje saznajemo kako je “Alack Sinner postao privatni detektiv jer u policiji nema mjesta za buntovnike poput njega. Živi i radi u New Yorku, ali nećete ga vidjeti kako šeta Petom avenijom. On svoje dane provodi među ostalim gubitnicima i neprilagođenima za šankom Joe’s bara, uronjen u duhanske i alkoholne pare. Ciničan i lišen iluzija, lica izrovanog patnjom, melankolijom i tugom, Alack Sinner je potomak klasičnih detektivskih romana Dashiella Hammetta i Raymonda Chandlera, ali sa snažnim južnoameričkim revolucionarnim pečatom.”

Alack Sinner by Jose MunozJose Munoz Cortazar El Perseguidor 2009Gledajući unatrag na generaciju europskih stvaraoca stripa sedamdesetih godina prošlog stoljeća može se ukratko reći kako je Jean Giraud, čijih se Blueberryja ovdje dobro sjećamo, bio majstor stripa Divljeg zapada, Vittorio Giardino specijalizirao se za špijunske trilere, povijesne avanture bile su domena Hugoa Pratta, u erotici su prednjačili izvrsni Milo Manara i Guido Crepax, a fantastika je bila podijeljena među mnogima, pa je i Jean Giraud u tom žanru izgradio upečatljiva djela pod pseudonimom Moebuis. José Muñoz i Carlos Sampayo, dva anarhična Argentinca, preuzeli su tada tvrdokuhani žanr kriminalističkih priča, čega je proizvod Alack Sinner.

Alack SInner“Pitali su nas zašto smo za našu prvu priču odabrali čovjeka iz sjeverne Amerike,” govore José Muñoz i Carlos Sampayo: “mi smo Južnoamerikanci, iz Velike Domovine, i možemo ustvrditi da Jenkiji u našim zemljama ne prolaze nezamijećeni. Oni koji se ondje muvaju nisu turisti: to su poslovni ljudi, svi naučeni da se prave nevješti. Mi smo to znali. Baš kao što smo znali i da su Sjedinjene Države jedno neizmjerno klasno društvo. Pogledali smo mnoge njihove filmove, slušali njihovu glazbu, čitali njihove knjige. Sve nas je to navelo da Alacka Sinnera pretvorimo u utjelovljenje naše želje da napravimo biopsiju tog fenomena koji je nemoguće ignorirati, zvanog SAD. Sinner također, prema našem sudu, predstavlja pozitivan način korištenja jezika stripa, jer pokušava prikazati osobne probleme ljudi, naše probleme, vaše probleme. Gledana kroz tu prizmu, osoba predstavlja nešto više od konteksta koji je okružuje. Kao što su već učinili drugi prije nas, eksproprirali smo jezik rođen u SAD i učinili ga našim, bez kompleksa, s veseljem. Pokušali smo pokazati da nema jezika koje valja osuditi – u ovom slučaju jezika stripa – već samo korištenja jezika koja traže osudu.“

Gardel by Jose MunozOsim serijala Alack Sinner, ovi su dvojica majstora stripa proizveli i umjetnički album o čuvenoj pjevačici Billie Holiday, zatim o Carlosu Gardelu, velikanu argentinskog tanga, i album po priči Julija Cortazara o Jazz majstoru Charliju Parkeru, i još niz vrijednih djela.

“Usprkos svim užasima, život je pustolovina,” tvrdi José Muñoz, “živjeti je čarobno. Vjerojatno je život kao strip. Priča je u našim rukama, i svi mi moramo raditi stvarajući bolji scenarij, bolju priču.”

clarice-lispectorNOVO: Clarice Lispector, Zvjezdani trenutak, Ljevak, 2013. Legendarna brazilska spisateljica Clarise Lispector, koja je “izgledala kao Marlene Dietrich i pisala kao Virginia Wolf” u ovom romanu pripovijeda o Macabéi, prostodušnoj djevojci iz gradića Maceióa na sjeveroistoku Brazila (istog onog u koji je 1922. iz Ukrajine stigla obitelj Lispector), koja se u potrazi za boljim životom seli u Rio de Janeiro. “Ja dišem, ti dišeš, mi dišemo, svijet diše. A kontinuirano disanje svijeta ono je što čujemo i zovemo tišinom, pisala je Clarise Lispector.
“Macabéa tako utjelovljuje svojevrsnu Clariceinu utopiju mogućnosti čistog postojanja utemeljenog na osjetima i neukaljanog razumom, u njoj je ostalo sačuvano nešto prirodno i iskonsko, nešto što prethodi civilizaciji. No, umjesto sreće u ljubavi i raskošnog života, ‘sudbina je za nju odabrala mračnu uličicu i slivnik’, kaže nam u pogovoru ove izuzetno zanimljive knjige nagrađivani prevoditelj s portugalskog Dean Trdak.
Tomica Bajsić
Prethodno objavljeno u časopisu Playboy