Uskoro nova knjiga u izdanju Druge priče!
Zvonimira Bajsića sam upoznao još u doba dok se pripremao prvi broj Krugova – u tom broju on je objavio prijevode nekoliko Prevértovih pjesama. Prijevodi su imali neku naivnu svježinu u izrazu koja mi se odmah svidjela, kao i taj mirni, plavooki čovjek, tihoga glasa, uvijek nasmiješen, s prijaznim boricama humora u kutovima vjeđa. Među pjesmama bila je i jedna koju odonda pamtim – neke stvari po sasvim čudnim kriterijima ostaju tako u sjećanju – zvala se Lov na kitove i u njoj je, očito od nekog bretonskog ribara, uhvaćen jedan kit. „krasan kit plavih očiju“, koji se na kraju pjesme vraća u more. Ta me je pjesma nekako odonda, u svojoj bajkovitoj bezazlenosti, podsjećala na njega, pa i kasnije, kad sam imao sreće da s njim tješnje surađujem kao s radio-redateljem.
Antun Šoljan
